Diana Weber: ODMARANJE / RESTING

A very witty piece, containing a high amount of self-criticism.

We can immediately identify the state of mind which, unfortunately, befalls all artists very frequently - and that is the dreaded lack of inspiration. 

The creator of it is depicting himself as empty and tired - utterly abandoned by the Muses.

What is interesting here is the depth achieved by adding mirror to the composition - which symbolizes the intimate communication of the artist with herself.

We are the witnesses to the artist's questioning of creative blocks, futile pursuit of inspiration, searching for the answers within... and also to the internal dialogue rich with a whole spectrum of contradictory emotions - the artist is angry, persuasive, blackmailing, promising, bribing, begging, raging, suffering...and in the end, we are witnessing the surrender, defeat and passive waiting - which is one of the hardest things, difficult for any of us to accept...

Duhovit uradak – koji nosi veliku količinu samokritike.

Naime, odmah možemo iščitati da se ovdje opisuje stanje koje se, nažalost dosta često, javlja kod svih umjetnika –a to je strašni gubitak inspiracije.

Stvaralac  ovdje sam sebe prikazuje kao praznog i umornog – potpuno su ga napustile njegove muze.

Ono što je zanimljivo jeste dubina koja je postignuta uvođenjem ogledala u kompoziciju – čime je prikazana intimna  komunikacija umjetnika  sa samim sobom. 

Vidimo njegovo preispitivanje  blokada, bezuspješnu potragu za inspiracijom, traženje odgovora od sebe samoga … Svjedočimo njegovu unutrašnjem dijalogu koji obiluje čitavom lepezom oprečnih osjećaja – on se ljuti, uvjerava , ucjenjuje, obećava, podmićuje, moli, bjesni, pati… da bi na kraju svjedočili i njegovoj predaji, prepuštanju i pristajanju na čekanje – što je jedna od najtežih stvari, na koju svi nerado pristajemo…